Međunarodni dan tolerancije
Autor: Ivana Džalto, 22. 2. 2011.
U organizaciji Crvenog križa grada Zagreba, na satovima razrednika govorilo se o važnosti tolerancije,a pedagoginja je sa učenicima 8. razreda održala radionicu povodom Međunarodnog dana tolerancije u sklopu koje su učenici pisali sastavke o toleranciji.
Najbolji uradak napisala je Matea Zuban,učenica 8.a razreda.
9.12. u Domu Crvenog križa na Sljemenu, Matea i pedagoginja su prisustvovale dodjeli nagrada najboljih literarnih radova.
Matein rad možete pročitati ovdje:
Tolerancija
Bit poštivanja drugih je poštivanje sebe. Što je uopće tolerancija?
Zašto mislimo da su oni koji ne pripadaju nekoj općeprihvaćenoj normi manje vrijedni od nas?
Kad čujemo riječ diskriminacija, obično pomislimo na nešto daleko, nama nepoznato, ali diskriminacija je, nažalost, svugdje, uvukla se u svaki kutak suvremenog čovječanstva. Mediji nam šalju vrlo jasnu poruku: čovjek može uspjeti jedino ako brine samo o sebi i postavlja sebe na prvo mijesto. U novinama, na televiziji… svugdje vladaju razni stereotipi o drugim ljudima, narodima, nacijama, vjerama. Osim takvih „izravnih“ diskriminacija, postoje i one koje nisu toliko izražene, ali jednako bole i omalovažavaju. Koliko puta ste u tramvaju otišli od nekog čovjeka jer je bio drukčiji? U svakoj školi postoji nekoliko učenika kioji su izopćeni iz društva zbog fizičkih ili psihičkih mana. Koliko se ljudi boji jer su drukčiji, koliko njih ne koristi svoje sposobnosti jer se boje da će biti izrugani, da neće biti prihvaćeni. Na svakom je koraku diskriminacija, netolerancija, nasilje. Zašto? Zašto mislimo da smo bolji i jači i vrjedniji ako nekoga povrijedimo? Iako su mnogi ljudi protiv nasilja i netolerancije, boje se suprotstaviti. Boje se da ne bi i njih počeli diskriminirati. Naše je društvo postalo takvo da, kad vidimo čovjeka koji pomaže nekom nepoznatom, pomislimo da je čudan, a ne da je normalan čovjek koji želi pomoći. Zlostavljanje drugih, kao da je postalo normalno. Zašto ne poštujemo druge? Vjerojatno zato što ne poštujemo sami sebe. Da se poštujemo i znamo koliko vrijedimo znali bi smo da vrijeđanjem drugih vrrijeđamo sebe.Svaki pojedinac može nešto učiniti.
Koliko nam se Svijet i Europa čine velikima u odnosu na našu malu zemlju? Ali i Hrvatska je velika. I mi smo veliki jer svaki čovjek može mijenjati svijet. Velikima nas čini dobro srce i velika djela. I mi smo kap u slapu promjena. Svi mi možemo činiti dobro i biti primjer drugima. Poštujte sebe i Onoga koji nas je stvorio, pa ćemo poštovati i druge. Budite dobri, volite, prihvaćajte. Jer jedino što ne smijemo toleritati jest netolerancija.
Matea Zuban, 8. a
OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb
