Osnovna škola Alojzija Stepinca Zagreb

Pozdrav svima,

pišem ovih nekoliko rečenica zato što sam prije desetak godina bio na vašem mjestu. Bio sam, kao što ste vi sada, učenik i prvog i trećeg i šestog i osmog, i svih ostalih razreda Osnovne škole Alojzija Stepinca. Sada, kad sam već student, zamolili su me da vam pokušam opisati kakva je ovo škola i kako je to biti njezin učenik.

Prvo što sam poželio bilo je prepričavati vam anegdote iz vremena kad smo mi bili u Stepincu, opisivati sve lijepe trenutke iz tih dana, sjećati se naših šala... Iako sve to pamtim vrlo jasno i ja sam bih uživao pričajući - jer lijepe se stvari lako pamte i rado prepričavaju - to nikako ne smijem, i ne ću, učiniti. Naše pustolovine ipak su samo naše - vama vjerojatno ne bi bile uzbudljive, a vi ćete vrlo brzo u Stepincu steći svoje, još bolje uspomene. Zato sam pokušao shvatiti što je bilo ono bitno što je činilo ovu osnovnu školu baš takvom kakva je bila, što je ono po čemu se raspoznaje i razlikuje, u novoj ili staroj zgradi, na Vrbanima ili Jarunu, svejedno. (Mislim da sam uspio...)

Ne znam je li vam to poznato, ali običaj je da se u osnovnoj i srednjoj školi učenici profesorima obraćaju sa Vi, dok se profesori njima obraćaju sa Ti. Na fakultetu je ipak drugačije: i profesori se učenicima (tj. studentima) obraćaju sa Vi. To simbolizira da i jedni i drugi potpuno ravnopravno sudjeluju u studiranju i da su jednako zaslužni i odgovorni za sve što se u studiju i na

sveučilištu događa. Slutim da baš to čini bit Osnovne škole Alojzija Stepinca - ljudi u ovoj školi vam se obraćaju sa Vi. Ne doslovno tako, iz običaja će vam reći Ti, ali se ponašaju baš kao da se obraćaju sa Vi: jednako vas uvažavaju, jednako od vas očekuju; iz iste boce s njima pijete pamet svijeta. Toga se sjećam iz svojih dana u školi. Ostaju uvijek otvoreni za nove ideje i prijedloge. Hoćete u školski sportski klub dodati još neki sport? Može! Hoćete glumiti nešto? Nema problema, samo recite što i dramska skupina kreće. Hoćete organizirati ples? Donesite muziku, dogovorit ćemo se... Pamtim i ping-pong za vrijeme velikog odmora, i plesove jednom mjesečno, i postavljanja predstava, snimanja filmova... Isto je bilo i na tzv. običnim satovima: zadana je bila tema, ali konkretno što i kako se radi, itekako je ovisilo o nama, i itekako će od sutra ovisiti o vama!

To je slično odlasku na koncert: ako je bend dobar, zabavno je biti i u publici. Ali puno je zabavnije biti u bendu, biti na pozornici i svirati! To ćete dobiti u ovoj školi - koncert koji sami stvarate! Ne znam je li to dobra ili loša vijest - jer onda je na vama da se pobrinete da bend bude dobar. A kao bivši učenik škole Alojzija Stepinca, jamčim vam da je ekipa s kojom ćete to raditi, vrlo, vrlo dobra, upravo izvrsna.

Ivan Gavran