Njihovi predstavnici Iva Lovrić, Maxime Tihava, Klaudija Drenski i Katarina Petrović Poljak odrecitirali su pjesmu svim razredima u školi. U njihovoj pratnji bile su pedagoginja i psihologinja koje su s učenicima popričale o važnosti tolerancije u svakodnevnom životu. 

Evo i pjesme:

O TOLERANCIJI…

Ti imaš crnu ili žutu boju kože?

Baš to je dobro što nas je više -

više igara igrati se može.

Ako imaš i drugačije boje oči,

ja ću se svejedno s tobom igrati moći.

Jer svatko od nas nešto drugačijie u sebi ima

i zato je dobro družiti se sa svima!

Kad bi bilo više tolerancije,

više bi bilo i uživancije.

Jer nije važno kojoj vjeri, boji, naciji pripadamo,

ljubav je jedna - to svi dobro znamo!

Budi, molim te, prijatelj moj,

ja ću biti prijatelj tvoj.

Složno ćemo se igrati svi

makar smo drugačiji!

Jer nije važno kojoj vjeri, boji, naciji pripadamo,

ljubav je jedna - to svi dobro znamo!

Učenici 2. b