Spisateljica nas vodi na početak romana, posljednji je dan nastave šestoga razreda, odbacuje svoju torbu s knjigama, a praznici pred njom čine se poput velike pustolovine. Ali od toga dana više nikad ništa neće biti isto. Riječ je o autobiografskom romanu koji je autorica počela pisati kao trinaestogodišnja djevojčica na drvene letvice u podrumu svoga nebodera, u svom rodnom Karlovcu u vrijeme Domovinskoga rata.

Potresna i dirljiva priča o ratu kakav ni jedno dijete ne bi trebalo proživjeti. Susret je bio zanimljiv i zainteresirao je naše učenike, ulomci iz knjige koje je autorica sama čitala i osobito zvučne snimke koje je autorica snimala prijenosnim kasetofonom za vrijeme uzbuna i znak za prestanak zračne opasnosti, posljednju uzbunu kojom je označen završetak rata ganuli su prisutne profesorice.  Bacanje ključa skloništa u obližnje jezero najavljuje neka nova, mirnija vremena.

Zanimljivo i poticajno druženje za naše učenike, nadamo se da će većina posegnuti za knjigom Trči! Ne čekaj me... Možete ju posuditi u školskoj knjižnici.