Blaženi sluga Božji Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u Brezariću kraj Krašića. Zaređen je u Rimu u listopadu 1930. godine, za nadbiskupa koadjutora s pravom nasljedstva posvećen je 24. lipnja 1934. godine. Nakon smrti nabiskupa msgr. Antuna Bauera, 7. prosinca 1937. godine, Stepinac preuzima upravu i postaje nadbiskup zagrebački. Bio je nadbiskup u vrlo teško vrijeme – prije, za vrijeme i poslije Drugog svjetskog rata, ostajući ustrajan u svojoj vjeri za Boga, za Crkvu, za čovjeka. Nakon rata, komunističke vlasti tražile su od Stepinca osnivanje Katoličke crkve odvojene od Rima.

Zbog njegova odbijanja montiran mu je politički proces na kojem je 1946. godine osuđen na 16 godina strogog zatvora s prisilnim radom. Dana 3. listopada 1946. godine pred sudom je iskazao svoju vjeroispovijest: spreman da svaki čas umre za Boga, za Crkvu, za čovjeka.
Nakon petogodišnjeg zatočeništva u Lepoglavi premješten je u kućni pritvor u rodnom Krašiću. Sveto je umro u zatočeništvu u Krašiću 10. veljače 1960. godine praštajući iz sveg srca svim svojim neprijateljima i progoniteljima. Svoj je mučenički život prikazivao kao dragovoljnu žrtvu za Crkvu Božju. Nekoliko godina prije smrti, 12. siječnja 1953. godine, papa Pio XII., nagrađujući njegove vrline i zasluge, imenovao ga je kardinalom. Skrhan posljedicama mučeničkog života i bolešću, kardinal Stepinac nikada nije odjenuo svoj grimizni kardinalski plašt …

Dana 3.listopada 1998. godine, u svetištu Majke Božje Bistričke, papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim.